vrijeme. značenje

vrijeme. 1. astr v. je na Zemlji određeno njezinom rotacijom oko osi i revolucijom oko Sunca. Posljedica je rotacije dan.(24 sata), a posljedica revolucije godina. Zvjezdani dan određen je dvama uzastopnim prolazima neke zvijezde kroz isti meridijan. Vrijeme proteklo između dvaju uzastopnih prolaza Sunca kroz isti meridijan zove se pravi Sunčev dan. Zbog različite brzine po ekliptici i nagiba ekliptike prema ekvatoru, Sunce se nejednoliko kreće po ekliptici, pa se nejednolično mijenjaju i njegove → rektascenzije. Zbog toga je umjesto pravoga Sunčeva dana uveden srednji Sunčev dan; on se ravna po gibanju zamišljenoga srednjeg Sunca, koje se prividno kreće jednoličnom brzinom po ekvatoru i ophod završava u jednoj godini kao i pravo Sunce. Pravo Sunce prolazi kroz meridijan prije ili poslije srednjega Sunca; ta vremenska razlika zove se jednadžbom vremena; ona je uvijek manja od 17 min; četiri put u godini jednaka je 0. Mjesno (lokalno) v. odnosi se na određeni meridijan, jer sva mjesta na istome meridijanu imaju, u istome trenutku, jednako zvjezdano, pravo ili srednje vrijeme. Prema tome mjesta na različitim meridijanima imaju svoje različito mjesno ili lokalno vrijeme. Zbog potreba javnoga života (komunikacija i dr.) uvedeno je zonsko i službeno vrijeme. Cijela Zemlja podijeljena je na 24 jednake vremenske zone, ograničene meridijanima između kojih je razlika u geogr. duljini 15°. U mnogim krajevima svijeta prilagođavaju se granice zona državnim granicama; samo najveće države (Kina, SAD, Kanada, Rusija i dr.), koje se pružaju u smjeru istokzapad imaju više vremenskih zona. 2. U meteorologiji, stanje atmosfere na određenome mjestu i u određenome trenutku. Karakteristični su elementi za određivanje vremena: temperatura, vlaga, tlak zraka, vjetar, naoblaka, padaline. Ako se neki od karakterističnih elemenata promijeni, nastaje promjena vremena. 3. fiz u klasičnoj fizici, veličina koja se proteže beskonačno u prošlost i budućnost što uključuje apsolutnu sinkronizaciju, neovisnu o položaju promatrača; u teoriji relativnosti, ta veličina ovisi i o položaju i o relativnom gibanju instrumenata za njezino mjerenje, te o promatraču. 4. lingv morfološko-gramatička kategorija; obuhvaća one glagolske oblike kojima se izriče vremenski odnos glagolske radnje ili stanja prema trenutku izricanja rečenice (apsolutno v.), odn. trenutku (vremenskom mjestu) neke druge radnje ili stanja (relativno v.); može biti sadanje (radim), prošlo (radio sam), buduće (radit ću). 5. filoz pojam koji označuje niz beskonačan unatrag (prošlost) i unaprijed (budućnost), u kojemu svaki izvanjski, prostorni i unutrašnji duševni događaj ima svoje mjesto. To se naziva objektivnim v., koje je mjerljivo, nasuprot subjektivnomu, kao doživljenomu vremenu.