Tibet značenje

Tibet (pinyin Xizang), autonomna pokrajina u sastavu Kine; 1 221 600 km2, 2 616 330 st. Obuhvaća pustinjsku Tibetsku visoravan (vis. 4000–5000 m) okruženu visokim planinama: na S Kunlunom, na Z Karakorumom, na JZ i J Himalajom. Klima oštra i suha; riječna mreža slabo razvijena (najveće rijeke u J i JI dijelu); jezera slana i bez otjecanja. Pučanstvo: Tibetanci, Kinezi, Mongoli i Gurkhi. Gl. grad Lhasa. Ratarstvo (ječam, raž, riža, pšenica), stočarstvo (jak, ovce, koze). Ležišta željezne rude, ugljena, zlata, soli i boraksa. – pov Državu osnovao Songtsen Gampo (o. 620–650). Utjecaj indij. i kin. kulture odrazio se u počecima pismenosti, historiografije i zakonodavstva. Religija: budizam (lamaizam). Vrhunac moći T. doseže za Khrisong Detsena (755–797), kada su osvojeni Turkestan i Z područja Kine. Zbog sukoba moćnih budističkih svećenika i feudalaca tibetska se država raspala sred. 9. st. U 11. st. T. je postao teokratskom državom s dalaj-lamom na čelu. Od 13. st. bio je dio mongolske, a od 17. st. kin. države. Potkraj 19. st. izbili su brit.-kin. sukobi zbog utjecaja u Tibetu. 1950. kineska vojska zauzima Lhasu i druga važnija središta; 1950-ih i 1960-ih ugušeno je nekoliko pobuna (tibetski gerilski pokret podržavale su SAD). Pod kineskim pritiskom → Dalaj lama xiv. napušta T. 1959. i u izbjeglištvu u Dharmsali (Indija) uspostavlja tibetsku vladu. Njezinom međunar. priznanju protivi se Kina, koja 1965. Tibetu dopušta autonomiju. Nemiri i prosvjedi protiv kin. uprave bili su 1988–89. Političke napetosti održane su i poč. 2000-ih.