recitativ značenje

recitativ (tal.), u operi i vokalno-instrumentalnoj skladbi, način pjevanja kod kojega se glazba potpuno podređuje govornom ritmu i naglascima. Razvio se u tal. baroknoj operi i od tada se njime u kantati, operi, oratoriju te os. pasiji izlaže dramska radnja; recitativo secco ili semplice (tal.), jednostavni r., ima samo pratnju glazbala generalbasa ili čembala; recitativo accompagnato (tal.), r. s pratnjom orkestra, melodijski razvijeniji recitativ.