realizam. značenje

realizam. 1. Umj. smjer nastao sred. 19. st. u Francuskoj kao reakcija na romantizam; glavne značajke: raskid sa sentimentalnim i fantastičnim pristupom stvarnosti, prikazivanje svakidašnjice i »običnog« svijeta. Teoretske postavke formulirao Champfleury (Realizam, 1857), nadahnut djelima slikara G. Courbeta i J.-F. Milleta. Pojava r. dovodi se u vezu s razvojem građanstva i građ. misli. U književnosti prevladava zahtjev da se bez uljepšavanja obrađuje i oblikuje svakodnevna tematika; prevlast razvijenije fabule koja služi stvaranju društveno reprezentativnoga (ili »tipičnoga«) ljudskog značaja u razvoju. Predstavnici: H. de Balzac, Stendhal; G. Flaubert, L. N. Tolstoj, N. Gogolj, I. Turgenjev, W. M. Thackeray, A. Manzoni; A. Kovačić, J. Kozarac, V. Novak. 2. filoz u skolastici, oblik idealizma u kojem se tvrdi da pojmovi (→ univerzalije) postoje prije stvari (a ne samo da postoje jezično, kao za nominaliste, ili samo u zamisli, kao za konceptualiste).