razoružanje značenje

razoružanje, proces ograničavanja ili eliminiranja različitih vrsta oružja. Na međunarodnoj razini nastoji se ostvariti regionalno ili globalno; unutar pojedinih država provodi se nakon okončanja građanskoga rata, pobuna i sl. Obično se odnosi na pojedine vrste oružja (nuklearno, kemijsko, biološko, pojedine raketne sustave ili vrste konvencionalnoga naoružanja i dr.). Međudržavnim konferencijama u Hagu (1899., 1907), Washingtonu (1922–23) i Ženevi (1932–34) pokušavalo se ostvariti globalno r. Nakon II. svj. rata osnovane su UN-ove komisije za ograničavanje nuklearnoga oružja (1946) i konvencionalnoga (1947); 1952. sjedinjene su u Komisiju za razoružanje. Od 1962. u Ženevi djeluje UN-ov Komitet za razoružanje. Za nuklearno oružje postignuto je više međudrž. sporazuma: zabrana testiranja u atmosferi, svemiru i moru (1963); onemogućivanje njegova širenja (1968); ograničavanje pojedinih vrsta strateškoga oružja između SAD-a i SSSR-a (1972., 1978), njegovo brojčano smanjenje (1991) i dr. 1972. više zemalja potpisuje sporazum o ograničavanju i uništenju biološkoga oružja. Ograničenje konvencionalnoga naoružanja u Europi postignuto je sporazumom 1990.