oratorij značenje

oratorij (novolat.). 1. Kod katolika, mjesto određeno za molitvu užega kruga osoba (ob. uz crkvu ili samostan), za razliku od crkve koja služi svim vjernicima. 2. glazb veće vokalno-instrumentalno djelo za soliste, zbor i orkestar; prikazuje određenu dramsku radnju isključivo glazb. sredstvima, bez glume i pozornice. Kao duhovna skladba razvio se u Rimu u 17. st. iz lauda pod utjecajem misterija i opere. Nešto poslije pojavio se i o. svjetovna sadržaja. U 20. st. skladano je i nekoliko o. namijenjenih scenskom prikazivanju (scenski o.). Gl. skladatelji: A. Scarlatti, J. S. Bach, G. F. Händel, J. Haydn, F. Mendelssohn, H. Berlioz, C. Franck, E. Elgar, P. Hindemith, C. Orff, A. Honegger, I. Stravinski; od hrvatskih J. Bajamonti, B. Širola, B. Papandopulo.