Nikaragva značenje

Nikaragva, država u Srednjoj Americi; 129 494 km2, 4 357 099 st. Gl. grad Managua. N. obuhvaća primorsku ravnicu Mosquitos na I, Kordiljere (1804 m) i tektonsku udolinu s jezerima Nicaragua i Managua u unutrašnjosti. Klima tropska. Rijeke: Coco (Segovia), Rio grande i San juan. Biljni pokrov: tropske i miješane šume, mjestimično savane. Pučanstvo: mestici i kreoli (70%), bijelci (14%), crnci (9%) i Indijanci (4%). U gradovima 61% od ukupnoga broja stanovnika. Službeni jezik španjolski. Najvažnije pol.oprivr. kulture kava i pamuk; uzgaja se i šećerna trska, kakaovac, kukuruz, riža, sezam, duhan. Iz šuma se dobiva mahagoni, cedrovina i palisandar. Stočarstvo: goveda, svinje, konji, mazge. Rudarstvo: zlato, srebro, bakar, volfram. Ind. šećera, cementa, kem. proizvoda, tekstila, piva i duhana; rafinerija nafte i brodogradilište. Najveće luke: Corinto, San Juan del Sur (Tihi ocean), Puerto Cabezas (Atlantski ocean). Kroz N. prolazi Panamerička cesta. Najveća zračna luka u Managui. – pov Kolumbo je 1502. dopro do obala N., koja je bila naseljena indijanskim plemenima (Nikaranosi i Mosquitosi); Španjolci su je kolonizirali u prvoj pol. 16. st. i uključili (1570) u Generalni kapetanat Gvatemalu. Proglasivši neovisnost, N. je u sklopu meks. carstva 1821–23., Srednjoameričke Federacije 1823–38; 1912. predsj. Adolfo Diaz, da bi se održao na vlasti, zatražio je intervenciju SAD-a (1912–25. i 1926–33). Od 1936. diktatorski režim predsjednikâ iz obitelji Somoza; 1979. srušen je diktator A. Somoza Debayle, vlast preuzima hunta nacionalne obnove sastavljena od predstavnika različitih oporbenih skupina; 1980. odlučujuću ulogu preuzima Sandinistička fronta, koja potiskuje ostale grupacije u oporbu; antisandinistički savez pomažu SAD; građ. rat razbuktao se 1984. Na izborima 1984. vođa sandinista D. Ortega izabran je za predsj. (oporba bojkotirala izbore); 1988. sklopljeno je primirje; 1990. na slobodnim izborima vođa oporbe Violeta Barrios de Chamorro izabrana je za predsjednicu Nikaragve (na tom je položaju bila do 1996). Veći dio antisandinističkih snaga predao se 1990; pojedine kontrarevolucionarne skupine nastavile su borbu do 1994 (u sukobima 1979–90. bilo je oko 30 000 poginulih). Od 2002. predsjednik je Enrique Bolaños; sandinisti pod vodstvom D. Ortege ostali su najjača oporbena stranka.