neokantovstvo značenje

neokantovstvo, filoz. škola u Njemačkoj, nastala krajem 19. i početkom 20. st.; nasuprot tadašnjem kako pozitivizmu (materijalizmu) tako i idealizmu, zalagala se za povratak Kantovu kriticizmu (neokriticizam) povezujući ga s metodama i rezultatima prirodnih znanosti. Kantovu pak etiku neokantovci primjenjuju na soc., pravna, pedagoška i relig. pitanja. Preteče su neokantovstva E. Zeller, O. Liebmann i H. L. F. von Helmholtz koji su objavili više temeljitih studija o Kantu. Veći je razvoj n. doživjelo u okviru Marburške škole, u kojoj su djelovali H. Cohen, P. Natorp, E. Cassirer, te u okviru Heidelberške škole, gdje su djelovali W. Windelband, H. Rickert i dr. Imalo je odjeka u Francuskoj i Italiji.