korijen. značenje

korijen. 1. bot organ viših biljaka, učvršćuje biljku u tlu, iz kojega crpi vodu s otopljenim mineralnim tvarima; k. mnogih biljaka služi za pripravljanje lijekova, za hranu ili u različite tehn. svrhe. 2. anat dio iz kojega izrastaju neki organi ili tvorevine. 3. lingv osnovni, nesvodljivi dio riječi kao nositelj nekoga temeljnoga (autosemantičnog) značenja koji se može – jednak ili donekle izmijenjen – pojaviti u čitavom nizu (»porodici«) riječi kao zajednička glasovno-smislena podloga; k. je onaj dio koji ostaje kada se iz riječi izluče svi tvorbeni elementi i gramatički formanti; npr. rad u riječima rad, radnja, raditi, radimo, zarada, predradnik, predradnicima, izradba itd. 4. mat rezultat korjenovanja, radikal; rješenje neke jednadžbe.