knjiga. značenje

knjiga. 1. Svaki pismom fiksirani jezični dokument većega opsega, zabilježen na lako prenosivom materijalu. Najstarije su knjige papirusni svici u Egiptu (o. ← 2000) i glinene pločice u Mezopotamiji. U antici knjige dolaze u obliku papirusnoga svitka (lat. volumen) ili kodeksa (lat. codex; presavijeni listovi, kadšto povezani). Od 4. st. prevladali su pergamentni kodeksi ili knjige. Pošto su Arapi u 11. st. prenijeli u Europu papir, koji se u Italiji proizvodi od 12. st., te nakon izuma tiska pokretnim slovima u 15. st., k. je postala dostupna širokim slojevima. 2. Više zajedno povezanih i ukoričenih listova (tiskanih ili ispisanih). 3. Proizvod grafičke industrije koji se od dr. tiskanica razlikuje svojim opsegom i načinom uveza (tvrdi, meki i dr.); sastoji se od većega broja listova međusobno povezanih u knjižni blok i zaštićenih koricama.