idealizam značenje

idealizam (lat. iz grč.). 1. Filoz. sustav koji biće svodi na misao a stvari na duh, odn. usmjerenje koje ideje (misli) drži počelom stvarnosti i sredstvom spoznaje. Tim se nazivom označuje najprije Platonov sustav razmišljanja koji je stvarni svijet držao kopijom svijeta ideja. Poslije je dolazio u svim neoplatonskim strujama, kako poganskima tako i kršćanskima; u tome se smislu suprotstavlja → materijalizmu. U značenju sredstva spoznaje uveden u 17. i 18. st., a termin osobito kod Kanta služi za označivanje one struje koja osporava neovisnost vanjskoga svijeta o mislećem subjektu; supr realizam. 2. Način razmišljanja i postupanja onih koji se ravnaju prema nekim moralnim, kult. i humanističkim načelima, vjeruju u neki ideal i nastoje ga ostvariti, a ne djeluju radi osobnoga interesa ili vlastite koristi.