enharmonija značenje

enharmonija (grč.), u ant. grč. glazbi, jedan od triju tonskih rodova (dijatonika, kromatika, e.) na kojima se temeljio čitav tonski sustav. U novovjekoj glazb. teoriji, enharmonijski su svi tonovi temperiranoga ugađanja, koji imaju jednaku visinu ali se različito nazivaju i notiraju, npr. cis-des, fis-ges.