Crna Gora značenje

Crna Goradržava u JI Europi; 13 812 km2, 616 500 st. (Crnogorci 61,8%, Muslimani 14,6%, Srbi 9,3%, Albanci 6,6%, Hrvati 1,0%, ostali 6,7%). Gl. grad Podgorica (1945–92. Titograd). Veći gradovi: Nikšić, Pljevlja, Cetinje. Obuhvaća veći planinsko-kotlinski i manji primorski dio. Primorsku C. G. čine usko primorje sa zaljevom Boka kotorska i na JI nizinsko područje Skadarske zavale sa Zetskom ravnicom. Planinsko-kotlinsku C. G. čine zaravan Katunskoga krša, visoka 800–1000 m, oblast Brda – visoki planinski grebeni (Durmitor, 2522 m), zaravni s dubokim kanjonima (Tara) i SI škriljavo gorje i kotline. Klima je mediteranska do planinska; obilne padaline (Crkvice, 4000–5000 mm godišnje). Rijeke: Lim, Tara, Ćeotina (slijev Crnoga mora), Morača, Zeta, Bojana (Jadranski slijev). Jezera: Skadarsko (najveće); planinska ledenjačka jezera (Crno, Biogradsko, Plavsko). Šume prekrivaju 39,5% površine. Uzgoj agruma, maslina i ranoga povrća. Stočarstvo (ovce, goveda), ribarstvo. Ležišta boksita, olovno-cinkove rude i lignita. Metalurgija (aluminij, željezo), elektroind., proizvodnja morske soli. Turizam os. u Boki kotorskoj. Gl. luka Bar, zračna luka Podgorica. pov – U ← 3. st. na području današnje C. G. formirala se ilir. država; nakon razdoblja rim. i biz. vlasti, ondje su se naselili Slaveni (Duklja, Zeta). 1189. Zeta je pripojena Raškoj; 1361. osamostaljuje se od vlasti Nemanjića, ali ju je 1421. kao naslijeđe dobio Stefan lazarević. 1439. zetsko primorje osvojili su Mlečani. U 16. st. u Zeti jačaju Balšići, pa Crnojevići. Potkraj 15. st. zemlju su zauzeli Turci; nakon dugih protutur. borbi, C. G. se pod cetinjskim vladikama Petrovićima Njegošima i s osloncem na Rusiju osamostalila u 18. st. Za Danila Petrovića Njegoša postaje kneževinom (1852). Nakon pobjede nad tur. vojskom na Grahovu (1858), C. G. dobiva međunar. priznate granice prema Turskoj. Nakon ratova s Turskom 1862–63. i 1876–78., Berlinski je kongres priznao neovisnost C. G. God. 1910. postaje kraljevinom. U balkanskim ratovima proširila granicu prema Novom Pazaru i Metohiji; u I. svj. ratu borila se na strani Srbije; okupirana od austroug. trupa 1915; 1918. ujedinjena s Kraljevinom Srbijom (pad dinastije Petrovića), potom ulazi u sastav Kraljevine SHS. Od 1929. do 1941. obuhvaćena u Zetskoj banovini sa sjedištem na Cetinju. U II. svj. ratu okupira je Italija (1941–43), a potom Njemačka (dijelove pograničja zauzima Albanija). Oružani otpor vodio je komun. partiz. pokret. C. G. uspostavlja svoje organe vlasti, iz kojih nakon oslobođenja zemlje (1945) nastaje Crnogorska narodna skupština. U sastavu Jugoslavije, Srbiji je ustupila Metohiju (1945), a stekla veće primorje, J dio Dalmacije do 1918. i bosansko-herceg. koridor do mora preko Sutorine. Ustavnim promjenama 1963. i 1974. unaprijedila je svoju političku samostalnost u sastavu jugosl. federacije. S raspadom socijalističke Jugoslavije poč. 1990-ih ostala je u savezu sa Srbijom, podupirući srp. stranu u ratu u Hrvatskoj i u BiH. Vodeći polit. utjecaj imaju Momir Bulatović (predsjednik 1990–98) i Milo Đukanović (premijer 1991–97. i od 2003; predsjednik 1998–2002); surađuju do 1997., a potom se razilaze oko pitanja crnog. samostalnosti (zagovara je M. Đukanović). 1992–2003. dio SR Jugoslavije, a potom u sastavu drž. zajednice Srbije i Crne Gore. Od 2006. neovisna država. Od 2003. predsjednik je Filip Vujanović (premijer 1998–2002).