čovjek značenje

čovjek (Homo sapiens), živo stvorenje najvišega razvojnog stupnja; pripadaju mu sve ljudske skupine današnjice. biol najnapredniji sisavac iz reda primata, u potpunosti dvonožnoga tjelesnog ustroja, najrazvijenijega mozga složene neuralne organizacije u odnosu na tjelesnu težinu, inteligentna ponašanja, koji posjeduje kulturu kao posljedicu spleta biološki određenih čimbenika i stečenih znanja te društv. pravila ponašanja i složena sustava komunikacije – govora. Današnji čovjek razvijao se posljednjih 5–6 mil. god. kroz nekoliko stupnjeva evolucijskoga slijeda izumrlih predaka. Najstariji ljudski prethodnici, australopitecine, pojavili su se prije gotovo 4 mil. god. Bili su dvonožnoga hoda (Australopithecus afarensis), a slijede ih primitivni oblici australopitekâ različite građe, načina prehrane, veličine mozga, ponašanja i zemljopisnih prostora Afrike. Čovječji rod (Homo) pojavio se prije 2,5 mil. god., a pripisuje se fosilnim nalazima pretka vrste Homo habilis, bića povećana volumena mozga, složena ponašanja te rudimentarnih oblika kulture i izrade prvih kamenih rukotvorina. Prije 1,7 mil. god. u Africi se pojavljuje Homo erectus, pračovjek – nomad i lovac, koji se širi u Europu i Aziju, postaje politipskom vrstom, pa su zato iz kasnijih razdoblja poznati nalazi heidelberškoga, javanskog i pekinškog pračovjeka. Prije 400 000 god. javljaju se arhaični oblici naše vrste – Homo sapiensa. Nalazi arhaičnoga sapiensa primitivne građe stari 150 do 40 tis. god. pripisuju se neandertalcu, pračovjeku posebne građe i složena ponašanja koji se izdvaja u zasebnu podvrstu Homo sapiens neanderthalensis. Današnji oblici č., Homo sapiens sapiens, pojavljuju se prije oko 100 000 do 40 000 god., kada prapovijesni lovci i nomadi razvijaju složena pravila ponašanja najstarijih oblika društv. zajednice. U to se doba javljaju prvi iskazi apstraktnoga razmišljanja i shvaćanja svijeta te umjetnost i složeni sustavi religijskoga svjetonazora. Kultura postaje dominantnom odrednicom ljudske vrste. – Č. je u viđenju mnogih filoz. pravaca jedino živo biće koje je u stanju spoznati svijet Apsolutnoga (→ duh).