stvarno pravo značenje

stvarno pravo. u objektivnom smislu, dio građ. (imovinskog) prava kojim se uređuju odnosi među ljudima glede njihovih ovlasti i obveza s obzirom na stvari; u subjektivnom smislu, skup prava kojemu su neposredni predmet (objekt) stvari. S. p., kao apsolutno pravo, pripada ovlašteniku u odnosu na sve osobe koje mogu doći u dodir s određenom stvari. Usp. obvezno pravo.