Slaveni značenje

Slaveni, indoeur. narodi koji govore slav. jezicima; o. 300 mil. pripadnika; nastanjeni pretežito u I eur. i srednjoeur. zemljama, dijelom. u Aziji te kao iseljenici u prekomorskim zemljama. Dijele se na Istočne Slavene (Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi), Zapadne Slavene (Česi, Slovaci, Poljaci, Kašubi, Lužički srbi) te Južne Slavene (Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci, Crnogorci, Bošnjaci i Bugari). U razdoblju od ← 2000. do ← 500. nastanjeni na području od rijeke Odre na Z do gornjega i sr. toka rijeke Volge na I, od Baltičkoga mora na S do Karpata i sr. tokova Buga, Dnjepra i Dona na J. Za seobe naroda u 5. st. zaposjeli predjele u Njemačkoj od Odre do donje Labe, područja današnje Češke, Slovačke, Austrije, Madžarske i Rumunjske, te I Europu do Novgoroda, Moskve i preko Dona. Tijekom 6. i 7. st. naselili su najveći dio Balkana, gdje se između 7. i 11. st. stvaraju prve slav. ranofeudalne države (Bugarska, Hrvatska, Srbija). Nakon 12. st. postupno su germanizirani Polapski slaveni, a s vremenom je asimilirana i većina Slavena u Austriji, Madžarskoj, Moldavskoj, Rumunjskoj i Grčkoj.