sinteza (grč.). 1. Postupak kojim se razlučene pojedinosti udružuju u jedinstvenu cjelinu. 2. filoz u nizu filozofija (npr. u G. W. F. Hegela), treći, najviši stupanj dijalektičke trijade (teza–antiteza–s.) koji razrješava ograničenost i proturječnosti predbježnih stupnjeva. 3. Misaona operacija, suprotna analizi, kojom se udružuju pojmovi užega opsega u logički šire pojmove ili sudove. 4. kem proces pri kojem se iz jednostavnih kem. tvari dobivaju složenije; važna u org. kem. industriji (bojila, lijekovi, plastične mase, umjetna vlakna).

Pretraživanje

Kontakt | Privatnost