Poljska značenje

Poljska, država u SI dijelu sr. Europe, na Baltičkome moru; 312 685 km2; 38 644 211 st. Gl. grad Varšava (Warszawa). Veći gradovi: Łódź, Krakov (Kraków), Wrocław, Poznañ. Sastoji se od S, pretežito nizinskoga dijela (primorje Baltičkoga mora, Pomorze, Mazurija, Wiełkopolska nizina) i J planinskoga područja (Karpatsko predgorje, Tatre s najvišim vrhom P. Rysy, 2499 m, Beskidi i Krkonoše). Klima umjereno kontinentalna. Rijeke: Visla, Odra (s pritokom Warta). Jezera: Śniardwy, Mamry, Łebsko. S i sr. P. pod crnogoricom, J pod listopadnim šumama; najviši dijelovi pod pašnjacima. Pučanstvo: Poljaci (94,2%), Ukrajinci (3,9%) i dr. Najgušće naseljen industr. Šlesko-malopoljski kraj, najrjeđe baltički primorski pojas i SI krajevi. Poljodjelstvo (raž, pšenica, ječam, krumpir, šećerna repa, različito ind. bilje), stočarstvo (goveda, svinje, ovce, konji, peradarstvo, pčelarstvo). Razvijeno slatkovodno i morsko ribarstvo. Oko 28% teritorija pod šumama. Bogata ležišta i eksploatacija kamenoga ugljena, lignita, zemnoga plina, sumpora, potaše, kadmija, ruda olova, cinka, bakra, kamene soli; nafta u malim količinama. Crna i obojena metalurgija (čeličane, talionice, tvornice aluminija), kovinska ind. (ratarski strojevi, turbine, vagoni, lokomotive, motorna vozila, traktori), brodogradnja; tekst. (pamučna, vunena, lanena; proizvodnja sintetičnih vlakna), kem., farmaceutska, elektrotehn., drvna (drvenjača, papir), prehr. ind. (tvornice ulja, destilacija alkohola, šećerane); preradba duhana, tvornice stakla, porculana, cementa, gume; rafinerije nafte; preradba kože i krzna. Turizam. Kanali: Gornjonotečki, Augustowski. Luke: Gdańsk, Gdynia, Kołobrzeg, Szczecin, Elbląg, Kożle (na Odri). Međunar. zračne luke Varšava, Łódź, Krakov, Wrocław. – pov Polj. plemena oko Odre i Visle ujedinio je knez Poljanâ Mieszko i. Pjastović (o. 960–992). Boleslav Hrabri (knez od 992., kralj od 1025) vladao je i u Lužici te češkim, moravskim, slovačkim i ukr. krajevima. Za njegovih nasljednika P. je izgubila Šlesku, Lužicu, Mazoviju i Pomorje; 1138–1290. rascjepkana je na kneževine. Nakon vladavine češ. Přemyslovića nad većim dijelom zemlje (1290–1306), Poljsku je obnovio Vladislav i. Łokietek (1306–33), a Kazimir iii. veliki (1333–70) zavladao je Kujavijom, Mazovijom i Galičko-volinskom državom. Udajom Jadvige, kćeri hrv.-ug. i polj. kralja Ludovika I. za litavskoga velikoga kneza Vladislava Jagela stvorena je (1386) polj.-litavska personalna unija; njezina snaga očitovala se u pobjedi nad Njemačkim redom kraj Grünwalda (1410). Kazimir IV (1447–92) definitivno je pokorio Njemački red, koji je Poljskoj vratio Pomorje. Zauzećem Moldavske (1485) P. se proširila od Baltika do Crnoga mora. Od 1569. realna unija P. i Litve (Lublinska unija) izborno je kraljevstvo, s kraljem kojega bira → šljahta. Kraljevi švedske loze Vasa, za Sigismunda III (1587–1632), u Ratu za šved. krunu, izgubili su dijelove Baltika (1627). U osvojenoj Moskvi (1609–12) proglašen je kraljević Vladislav IV (1632–48) rus. carem, ali se nakon rata 1634. odrekao svih pretenzija na rus. prijestolje. Jan II. Kazimir (1648–68) ustupio je I Ukrajinu s Kijevom Rusiji, a 1657. J Prusku Brandenburgu. Jan III. Sobieski, porazivši Turke kraj Hotina (1673) i Beča (1683), oslobodio je Podoliju. Oligarhija velikaša, nastala primjenom načela liberum veto (iz 1652), znatno je oslabila P. i izazvala upletanje tuđinskih sila u njezine poslove, te je teritorij P. znatno umanjen rusko-prusko-austr. diobama (1772., 1793). Veliki proturuski i protupruski ustanak 1794. pod vodstvom T. Kościuszka, slomljen je, a nakon toga je u tzv. trećoj diobi Poljske uslijedila definitivna likvidacija polj. države (1795). Polj. emigranti pod okriljem revoluc. Francuske stvorili su polj. legije. Napoleon je od Pruske i austr. dijelova P. stvorio Varšavsko vojvodstvo (1807–13). Bečki kongres (1815) stvorio je »Slobodnu Republiku Krakov«, Polj. kraljevstvo s Varšavom u personalnoj uniji s Rusijom, priključio Austriji Galiciju, a SZ Poljsku Pruskoj. Rusija je ugušila ustanke 1830. i 1863., Austrija krakovski 1846. te Pruska poznanjski ustanak 1848. Nakon I. svj. r. uspostavljena je 1918. republika. Plebiscitima 1920. i 1921. riješeno je pitanje granica prema Njemačkoj; poljsku aneksiju litavskoga Vilniusa (Vilno) sankcionirale su zapadne sile. Pošto je polj. vlada odbila sporazumno rješenje za I granice, polj. trupe provalile su na sovj. teritorij; u kontraofenzivi sovj. Crvena armija doprla je gotovo do Varšave, ali je zatim morala uzmaknuti. Mirovnim ugovorom u Rigi 1921. velika područja s većinom ukr., bjelorus. i litavskoga stanovništva pripala su Poljskoj. Drž. udarom 1926. na vlast je došao maršal J. Piłsudski, a nakon njegove smrti maršal E. Rydz-Śmigly 1935. S njem. agresijom na P. (1939) počeo je II. svj. r.; P. je okupirana i raskomadana, znatan dio priključen je III. Reichu; po sporazumu HitlerStaljin sovj. trupe zaposjele su krajeve Z Bjelorusije i Z Ukrajine. Nacisti su polj. narod podvrgnuli teroru; u koncentracijskim logorima osobito su stradali polj. Židovi, koji su gotovo istrijebljeni. Među okupiranim zemljama Europe P. je imala najveće ljudske gubitke (22%). U zemlji se razvio širok pokret otpora. Domovinska vojska nalazila se pod vodstvom polj. vlade u Londonu, a pod vodstvom Poljske radničke partije djelovala je Narodna armija. Borbu protiv Nijemaca i njihovih saveznika vodile su i znatne polj. snage u sastavu savezničkih vojski: na zapadu vojska od 100 000 ljudi, a na istoku Prva polj. armija koja se u završnoj fazi rata spojila s Narodnom armijom. Zemlju su oslobodile sovj.-polj. snage 1945. Potsdamskom deklaracijom (1945) de facto je priznata polj.-njem. granica na Odri i Nysi. Polj.-sovj. granica utvrđena je na bazi nešto izmijenjene tzv. Curzonove linije i podjele Istočne Pruske. God. 1945. formirana je koalicijska vlada nacionalnoga jedinstva; 1947. na izborima pobjeđuje Demokratski blok, predsj. republike postaje B. Bierut. God. 1948. uspostavljen je staljinistički režim pod sovj. dominacijom; 1955. P. se uključila u Varšavski pakt. Radnički prosvjedi i masovne demonstracije (1956., 1970., 1976., 1980) uzrokovali su personalne promjene na vrhu države, ali je polit. sustav ostajao nepromijenjen. 1980. osnovan je neovisni sindikat »Solidarnost«, koji je ubrzo prerastao u masovni društvovni pokret sa 10 milijuna članova i imao značajnu potporu Crkve kao važnoga društv. čimbenika. 13. 12. 1981. general W. Jaruzelski izveo je vojni udar i zaveo ratno stanje; »Solidarnost« je zabranjena, a njezini vođe internirani, ali je Jaruzelski ostao otvoren za dijalog s Crkvom i nastojao izbjeći sovj. vojnu intervenciju. Unutrašnji nemiri i pritisak Zapada doveli su do popuštanja i ukidanja ratnoga stanja (1983). S polit. promjenama u SSSR i u P. je potkraj 1980-ih došlo do liberalizacije. 1989. nakon pregovora između vlade i »Solidarnosti« izmijenjen je ustav i organizirani su izbori na kojima trijumfiraju kandidati »Solidarnosti«. God. 1990. general Jaruzelski povlači se s položaja šefa države, a na predsj. izborima pobjeđuje vođa »Solidarnosti« L. Wałęsa. Od 1995. predsjednik je A. Kwaśniewski (reizabran 2000). Članica Nato-a P. je postala 1999., a Europske unije 2004.