patricij značenje

patricij (lat. patricius). 1. U ant. Rimu, plemić po rođenju, pripadnik staleža politički punopravnih građana; supr plebejac. 2. U kasnorim. i biz. carstvu, titula najviših građ. i voj. magistrata; počasni naslov što su ga biz. carevi podjeljivali stranim vladarima (npr. hrv. kralju Držislavu u 10. st.). 3. U srednjovj. komunama, pripadnik imućne trg. ili veleposjedničke obitelji.