otuđenje značenje

otuđenje (alijenacija). 1. U psihijatriji, svaka patologija koja razara ličnost; u psihoanalizi, stanje u kojemu neki osjećaji postaju osobi tuđima zbog represije ili inhibicije. 2. filoz i soc, pojam (posebno u marksizmu) kojim se izražava položaj čovjeka u kojem su proizvodi njegova rada, odn. njegove ideje (o religiji, pravu, moralu i dr.) postali njemu tuđi, samostalni. Izraz je prvi put u filozofiji upotrijebio J. J. Rousseau da bi označio djelovanje od kojega pojedinac odustaje svojom voljom kako bi se podvrgnuo volji zajednice i postao tako temeljem društvenoga ugovora. G. W. Hegel upotrijebio je izraz u negativnom smislu, a od njega ga je preuzeo K. Marx.