križarski ratovi značenje

križarski ratovi, voj. pohodi zapadnoeur. kršćana protiv muslimana Bliskoga istoka vođeni od 11. do 13. st. na poticaj papa, radi preuzimanja Jeruzalema i Božjega groba od muslimana te radi stjecanja svetih mjesta u Palestini. Poslije se taj naziv počeo rabiti i za voj. pohode protiv heretika u Europi (npr. albigenza, bosanskih krstjana i dr.). Iako im je prvi poticaj bio u novom žaru za vjerskom obnovom, oni su istodobno bili i oblik feud. ekspanzije na bogati Istok, bivajući često osvajački i pljačkaški. Djelomično su proizašli i iz traženja novih obzora kod feudalaca kojima se, os. u Francuskoj, moć smanjivala istodobno s učvršćivanjem središnje kralj. vlasti i unitarne države. Važan je bio i pritisak sredozemnih pomorskih republika da se ponovno uspostave trg. putovi s Istokom. Iako je križarsko gibanje bilo stalno, obično se izdvaja 8 organiziranih križarskih ratova, u kojima su sudjelovali najpoznatiji eur. feudalci i vladari: I. – 1096–99; II. – 1147–49; III. – 1189–92; IV. – 1202–04; V. – 1217–19; VI. – 1228–29; VII. – 1248–54; VIII. – 1270. U Prvom su križarskom ratu križari pod vodstvom Godefroya i Balduina de Bouillona 1099. osvojili i opljačkali Jeruzalem te osnovali Kraljevstvo Jeruzalem, Kneževinu Antiohiju, grofovije Edesu i Tripolis. U Trećem križarskom ratu sudjelovali su Rikard i. Lavljega Srca, Filip ii. august i Fridrik i. barbarossa. U Četvrtom križarskom ratu osvojen je Zadar (za račun Venecije) 1202., te 1204. Carigrad, u kojem je osnovano Latinsko carstvo. Uspjesi križara, teritorijalna osvajanja i novostvorene države bili su privremeni. U tim je ratovima izginulo o. 2 mil. ljudi; oslabio je vjerski fanatizam i utjecaj papa, a ojačala kralj. vlast. Življa trgovina utjecala je na razvoj gradova (os. talijanskih). pren križarski rat, napad svim sredstvima i snagama na ideološkoga protivnika.