konsekracija značenje

konsekracija (konsakracija; lat.). 1. U ant. Rimu, čin kojim Senat predaje neku stvar ili mjesto bogovima; također i čin kojim se neko božanstvo svrstava u državne bogove. 2. U kršć. sakramentalistici, čin posvećenja, npr. pomazanje i ustoličenje (pape, biskupa), posveta mjestâ i predmetâ (crkve, oltara, broda, zvona); u sv. misi, središnji dio liturgije – posvećenje pričesnih darova (kruha i vina).