harmonika značenje

harmonika (njem., prema grč.), skupina istovrsnih različito oblikovanih glazbala kod kojih zvuk nastaje titranjem gipkih kovinastih jezičaca (učvršćenih na jednoj strani) pod pritiskom zračne struje. Ručna h. ima dvije tastature (lijeva s pucetima, za pratnju, tj. akorde, a desna obično s klavijaturom ili kod starijeg tipa s pucetima, za izvođenje melodije), a između njih je mijeh koji se puni zrakom rastezanjem i stezanjem. Glazbalo solističkoga muziciranja, ansambla i pratnje (pri pjevanju, plesu); nastalo u 19. st. Usna h. u obliku je pravokutne kutije, a svirač proizvodi zračnu struju puhanjem.