grčki jezik značenje

grčki jezik, grana indoeur. jezične porodice; uz hetitski najranije zabilježeni indoeur. jezik, razvio se o. ← 2000. na tlu Grčke (kretski i mikenski zapisi, ← 1400. do ← 1200); gl. starogrč. dijalekti bili su ahajski, eolski, dorski, jonski te, s razvojem Atene, atički; od ← 8. st. nastaje na grčkom bogata književnost (posebno na atičkom dijalektu koji od ← 4. st. postaje svegrč. knjiž. jezikom – koiné; koiné je osnovica gotovo svim novogrč. dijalektima). Glasovne i morfološke promjene nastale u sr. vijeku odrazile su se iz nar. govora u novogrč. knjiž. jeziku; ovaj se oblikovao u 18. st., a danas se u njemu javljaju dvije znatno različite varijante: pretežito na pisanu jezičnu tradiciju oslonjena katharevusa (pročišćeni jezik; od 1832. službeni pisani jezik) i nar. govoru bliska dimotiki (pučki jezik). Dimotiki sve više dobiva na važnosti u službenoj i javnoj uporabi.