dionica. značenje

dionica. 1. Dio osnovne glavnice kojim pojedini dioničari sudjeluju u dioničkom društvu. 2. Vrijednosni papir kojim se stječe udio u dioničkom društvu; akcija. 3. glazb dio skladbe napisan za jedan instrument ili skupinu istih instrumenata (npr. u orkestralnoj partituri prve violine), ili za jedan glas ili skupinu istovrsnih glasova (soprani, tenori itd.). Prema broju dionica odn. glasova razlikuju se jednoglasni i višeglasni slog.