Berlin značenje

Berlin, gl. i najveći grad Njemačke; 3 392 900 st. Arhitektonski spomenici (13–18. st.). Jako kulturno (sveuč., muzeji, knjižnice, znanstvene ustanove), ind. (metalna, kem., elektrotehn., tekst. ind.) i prometno središte. – pov Razvio se na mjestu srednjovj. slav. naselja; spominje se prvi put 1237. Povezan 1307. sa susjednim Cöllnom. 1359–1448. član Hanze; rezidencija Hohenzollerna 1486–1918. i gl. grad brandenburških izbornih knezova, od 1701. pruskih kraljeva, a od 1871. njem. careva. Poslije sloma Carstva (1918) poprište žestokih borbi. Nakon dolaska A. Hitlera na vlast 1933., B. je središte nac. pokreta. Za II. svj. r. teško razoreni grad osvojila je Sovj. armija 1. 5. 1945; ondje je 8. 5. 1945. potpisana bezuvjetna kapitulacija Njemačke, a grad podijeljen na okupacijske zone (am., brit., franc. i sovj.). Od 1949. Istočni B., sovj. zona, gl. je grad Njemačke DR, a tri su Z zone postale sastavnim dijelom SR Njemačke. U vrijeme hladnog rata (1960-ih god.) između Istočnog i Zapadnog B. podignut je Berlinski zid koji je strogo odijelio oba dijela grada, te postao simbolom podijeljene Njemačke i Europe; njegovim je rušenjem 1990. u velikim soc. i polit. previranjima označen početak novog ujedinjenja Njemačke. 1991. B. je ponovno gl. grad ujedinjene Njemačke. Nakon obnove zgrade parlamenta (Reichstag) 1999. u B. je preseljena i savezna skupština (Bundestag).